уторак, 28. јун 2016.

JESI LI DUŠA - Petar Gudelj

Izaći iz tijela, ostaviti ga jer više nije tvoje. Biti bestjelesan. Gledati kako se raspada.
Kao što je na srednjovjekovnim slikama, u srednjovjekovnim pjesmama, svoje tijelo s visine gledala i za njim gorko plakala duša.
Bilo ti je najbliže, najdraže i najmrže. Gotovo cio život proživio si u njemu, s njim.
Osim dana i godina kad si ga ostavljao, zaboravljao. Išao za drugim tijelima, žudeći se sjediniti s njima.
Koja su te ostavljala, koja si ostavljao. I budio se u svom, plačan i sam.
Beskućan i bestjelesan, tražiš kuću, tražiš tijelo.
Zarasli puti kojima si putovao. Porušile se kuće i tijela za kojima si žudio, u kojima si stanovao.
Sam si, u nepoznatom kraju, samo što nije pala noć. Tko će te primiti u svoju kuću, u svoje tijelo, dušo?
Jesi ti duša?

Нема коментара:

Постави коментар