понедељак, 06. април 2015.

TRI PESME Ivana Slamniga



                                                  Ilustracija preuzeta sa adrese 

PRELAZIM RUKOM PREKO OČIJU

Prelazim rukom preko očiju:
zar si i ti ja?
U potok, u kojem se ogledamo,
s moje same glave kaplju crne kapi
prelazim rukom preko lica
i ostavljam ljubičaste tragove.


Zatim, niz hodnike,
svježom lijeskovom šibom
vučem po policama
biblioteke svoga narcizma.




NAPUŠTEN MALI PARK

Sve bubri od vlage;
na klupama sjede listovi.
Nitko nije skočio preko zidića,
nikoga nema u grmlju.
U amfiteatru kestenjastih stabala
vjetar uzima noć.
Oni stenju potmulim hropcima.





RADI SE O TOME DA ZAUSTAVIM KONJA

Radi se o tome da zaustavim konja.
On juri, glomazan i smeđ, ne odviše brzo,
iz sive trake ceste, obraštene dračama,
zauzdan, osedlan, bez jahača.
Proračunavam kretnje i sve sam odredio:
kako ću ga uhvatit i svom težinom sebe pritisnuti uzde,
a zatim ga ljevicom tapšat po vratu, da se umiri.
Tako. Sad. Dižem desnu, ali konstatiram, da je imam samo do lakta,
lijevu dižem, ali ona ukočeno visi.
Manjkaju mi koljena, komad ramena, lopatica,
i sva kosa.

Нема коментара:

Постави коментар