субота, 19. фебруар 2011.

SPAVAJ




(spavaš li noćas il’ brojiš vunu...
bacam ti pod noge glavu pa krunu)

šapatom raspolućena vekna neba
mrvljena sitnim protestom hleba
žitno miriše k’o zemljana kora
dok telo se tvoje somotno bora

noć će uz tešku škripu da mine
baška ti noge obaška haljine

(…razbaškarene

razdevičene…)

dok se beskrvne pogane lajave vile
za noseve vuku u ambaru cvile

(spavaj…)

spavaju oci vezani psi
kunjaju pevci spavaj i ti

4 коментара:

  1. Ova pjesma je zanimljiva kombinacija: moderna forma, a starinske rime; leksičke inovacije uz arhaizme; a u konačnici uspavanka...rekla bih da je ona slika i prilika tvoje unutarnje širine, ali i mješavina više podneblja, iz kojeg si potekla, u kojem si živjela i gdje sada obitavaš (da li griješim?).

    ОдговориИзбриши
  2. Ne. Verovatno ne, da ne budem isključiva, Jasmina! Ali, u sledećoj rečenici ću biti: Ti ne grešiš :)
    Zanimljivo je tvoje gledanje na stihove, moram priznati a sada biti i ozbiljna: ali i na mene kao autora. Možda to neko sa strane bolje vidi od mene same. Veoma se zahvaljujem na predivnom komentaru i pažnji!

    ОдговориИзбриши
  3. .....Ma nek ide život- samo nek je veselo!
    Sjajno!

    ОдговориИзбриши