четвртак, 20. септембар 2018.

NEPLODNE RAVNICE NAPRSLOG OGLEDALA



znam da bi danas 
kao obično 
sabirao
četrdeset i tri
dok ja bih da (se/sve)
oduzimam  
zato zatvaram prozore
noćnih deponija
ne puštam
unutra prijatelje 
tvoje tišine
jer svejedno je 
isto sa obe strane
zida
i u mojim venama
miruje
zaglavljen tromb 
narastao 
od krsta i aorista

среда, 19. септембар 2018.

OVE NOĆI, Pablo Neruda

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

MAČKA U PRAZNOM STANU, Vislava Šimborska



Mačka ne bi da umre.
Jer šta da radi mačka
u praznom stanu.
Da se penje na zidove.
Da se češe o nameštaj.
Kao da je sve ostalo nedirnuto,
pa ipak izmenilo se.
Kao da ništa nije pomereno,
pa ipak ispremeštalo se.
I uveče lampa više ne gori

Čuju se koraci na stepeništu,
ali nisu to ti.
Ruka koja stavlja ribu u činiju
opet nije ona stara.

Nešto ovde više ne počinje
u svoje uobičajeno vreme.
Nešto se ovde ne odvija
kako treba.
Neko je ovde bio i bio,
a zatim odjednom iščezao
i uporno ga nema.

Pregledala je sve ormane.






Optrčala sve police.
Zavukla se pod tepih i pregledala.
Čak je prekršila zabranu
i razbacala papire.

Šta ima više da se radi.
Da se spava, da se čeka.



Samo neka se vrati,
samo neka se pojavi.
Pokazaće mu već
da se tako s mačkom ne može.
Ići će mu u susret
kao da to čini preko volje,
polagano,
na veoma uvređenim šapama.
I bez velike radosti, za početak.

*Pesmu sa poljskog prevela Biserka Rajčić

TRANSTREMER U MINIJATURI


u četiri oka dva ćutljiva
soba danima preliva
jelenje tuge tundri
i pustopoljina. onda samoći
razvije film neba u rasulu
i tremoru. prikupi kosti
i smiri se. nevidljiv
u minijaturi


*sob = severni jelen

уторак, 18. септембар 2018.

BOLJA JE PTICA, Fernando Pesoa


Bolja je ptica koja prolazi i ne ostavlja traga,
nego životinja, za kojom ostaju stope u zemlji.
Ptica prolazi i zaboravlja i tako mora biti.
Životinja kazuje da je nekada bila
tamo gdje je više nema,
a to ničemu ne služi.
Sjećanje, to je izdaja Prirode,
jer jučerašnja Priroda nije Priroda.
Ono što je bilo više nije ništa
i sjećati se znači ne vidjeti.
Prolazi, ptico, prolazi, i nauči me prolaziti

*

Over

I can't hold this state, Anymore, Understand me, Anymore. To tread this fantasy, openly, What have I done. Oh, this uncertainty, Is taking me over. I can't mould this stage, Anymore, Recognize me, Anymore. To tread this fantasy, openly, What have I done. Oh, this uncertainty, Is taking me over, Is taking me over. To tread this fantasy, openly, What have I done. Oh, this uncertainty Is taking me over, Is taking me over, Is taking me over. Oh It's all over, yeah, Oh It's all over, yeah, oh oh oh

четвртак, 13. септембар 2018.

FALL



dunja od zlata, a isto ime
babljeg leta. pa nam se šunja

na ormaru, a ni da ožeđa
jednako gladni  i mladi 
duhovi vučjeg sazvežđa

(a nisu bila deca)

hush-hush
moji drugovi, a nit’ da ih čekam
niti se hladi
neće ni glava, niti da sazru

(prvo su mlečni onda očnjaci)

dva mala sunca, a nisu vršnjaci. 
jedno da stoji

visoko baš, baš